13. 09. 2012.

WC Singapore

Konačno je i digoočekivano Svjetsko prvenstvo za nama. Praktično cijela familija živjela je zadnjih mjeseci u znaku Singapura. Zadnji dio ljeta, koji je ionako proveo na kotačima, s natjecanja na natjecanje, Borna je odradio trenirajući sa mladom reprezentacijom Slovenije u Mitterdorfu te Beču. Dobar dio svojih ljetnih praznika ( zapravo cijele ) podredio je treningu za natjecanje.

 
U Singapur smo otišli nekoliko dana ranije s ciljem da se privikneme na vrućinu i vremensku razliku. Ekipu su činili Filip Pečenec i njegov otac Saša. Smjestili smo se u jeftinom i neuglednom hostelu u centru grada. Problem nam je bila prehrana jer osim skupljih restorana i Mecdonaldsa nismo mogli pronaći ništa normalnije za jelo. Nije bilo ni klasičnih marketa za nabavu hrane.
Vrućine su velike a vlaga ogromna tako da se nonstop znojiš i nastojiš biti hidriran. S druge strane uđeš u bilo koji autobus ili trgovinu klima je navijena na najjače. Za autobus smo nosili i majice da nam nebuide zima !
Odradili smo dva treninga. Jedan u najvećoj tamošnjoj dvorani koja usput nema klimu , a drugi na najvišoj komercijalnoj stijeni koja je pak na otvorenom tako da nam je trening ometao tropski pljusak. Tu smo se dosta susretali s Njemačkom reprezentacijom.
malo smo obišli i centar grada koji osim što je velik i ima dosta visokih nebodera mene osobno nije dojmio.
Dan prije natjecanja selimo na otok Sentosu u nešto bolji hostel, tako da budemo bliže natjecanju.
Organizatori su stijenu smjestili na otvorenom na plaži Siloso što na prvi pogled izgleda atraktivno i interesantno no stijena nije imala krovnu zaštitu tako da su bile česte pauze zbog kiše a smetalo je i sunce te vrućina. Izolacijska zona ničim nije bila zaštićena, ležiš i sjediš na pijesku a ako padne kiša bježi ... Kud ?
 
Same kvalifikacije leada Borna je dobro odradio jer  već ima dosta iskustva s natjecanja tako da mu trema više nije veliki problem, no mali respekt prema Svjetsko prvenstvu je ipak prisutan. Od dva kvalifikacijska smjera prvi je penjao znatno bolje tako da nam je u drugom priredio malu dramu. Srahovanje od neulaska u polufinale što nam je bio kao neki cilj. Ipak završio je kao 24 i plasirao se u polufinale : prvi puta je to uspjelo nekom hrvatskom penjaču.
U polufinalu je penjao znatno bolje i ostvario je devetu visinu ! Samo da je zadržao jedno hvatište s kojeg je pao ušao bi u finale. Kako je čovjek nezadovoljan ! Prije natjecanja potpisali bi sve samo da uđe u polufinale a sad ... Samo malo sreće ( ili snage ) da je bilo ... Ipak i ovako smo prezadovoljni jer je na kraju završio kao 21. ! 
Zadnji dan natjecanja na programu je bio speed. Borna ga nije mnogo trenirao, no ta mu disciplina zbog urođene eksplozivnosti i preciznosti leži. Nismo imali nikakvih očekivanja niti planova.
Ipak Borna se dobro snašao i u svakom novom krugu je poboljšavao svoje vrijeme. Sa 16. mjestom se čak plasirao u samop finale natjecanja! To stvarno nismo očekivali. U finalu je prema pravilima naletio na Rusa koji je bio prvi u kvalifikacijama tako da šanse za prolaz nije bilo. No Borna je stisnuo zube, Rus ga je povukao i otpenjao je najbrže što može bez straha za rezultat. Time je još popravio svoje vrijeme koje sada iznosi 11,179 što je HR rekord. Ono mu je donjelo izvrsno 12. mjesto !
Sve u svemu dobar nastup na Svjetskom prvenstvu, dobar poticaj za dalji rad. Po povratku u Hrvatsku dočekala ga je nova školska godina ali i nova promjena : Gimnazija.
Svega par dana odmora i počinje novi ciklus priprema: Početkom studenoga u Francuskom Gemozacu održava se Evropsko prvenstvo ! Ostanite na liniji !

Više slika : http://www.facebook.com/groups/133990363313754/#!/pages/Croatia-youth-climbing-team/247319968613468
Dobro došli na blog penjačke obitelji Čujić / Welcome to the blog of the climbing family Čujić