Posljednjih par godina Ryanair kroji naša praznična putovanja. Tako je bilo i ovaj put : pronašli smo ugodan let iz Trsta za Trapani te se odlučili zimske praznika provesti u Capu San Vitu , turističkom mjestu koje zadnjih godina prerasta u odlično penjačko područje poput Kalymnosa.
U Trapaniju uzimamo Fiat Pandicu i pravac u 45 min udaljeni San Vito. U Kampu El Bahira koji radi cijelu godinu uzimamo mali apartmančić, do prvih sektora je čitavih 5 min !
Cijela obala Salinella zapravo je jedna stjenovita barijera prepuna sektora u kojima novi smjerovi nastaju svakodnevno...Baš kao na Kalymnosu. U rujnu se svake godine održava i penjački festival. Ponuda smjerova je raznolika a ima i zaspitanih smjerova do skoro 350 m. Dakle za svakog ponešto.
U samom San Vitu nekoliko je restorana i trgovina sa istina talijanskim radnim vremenom i varijantom da kuhinja radi samo kratki dio dana ( zimi ) tako da kad god snmo htjeli van na pizzu restoran nije radio. Na kraju smo je pekli u pećnici u apartmanu. U sezoni je drugačije i sve vrvi od turista.
Prvi penjački dan izabrali smo sektor Pietraia odmah iznad kampa. Borna sajta jedan hard 7b+ ( Black cat ) a zatim lijepi Pipeline koji ima ocjenu 7c. Za razliku od prvog ovaj je malo softić ali lijepi. Meni uspijevaju neki 7a ovi na sajt. Smjerovi su uglavnom okomiti ili blago prevjesni na krimpiće. Ovaj put zbog ozljede leđa Timon je samo fotograf i pratitelj i naravno zabavljač.
Slijedećeg dana odlučili smo se za sektor Calamancina. To je duga barijera odlične kvalitete kamena udaljena od mora samo stotinjak metara. Pristup je dosta razrovanom cestom pješice ili Panda rules do pod samu stijenu. Ujutro je stijena još malo vlažna od mora ali čim grane sunce atmosfera je fantastična. U dva sektora koja smo obišli ( Calamancina 5 i Camp Base ) Borna je popeo niz odličnih smjerova jer mu je legao tip penjanja. Lagano prevjesni tehnički zahtjevni smjerovi sa malim hvatištima. Na pogled je popeo Crusader 7b+. Acqua panna 7c+ , Teamwork 7c+/8a a iz druge Cristo 8a i Spacelab 7c+. Smjerovi su nešto mekanije ocijenjeni nego kod nas a za bolji uvid treba pratiti i njemački i talijanski vodič jer se ocjene u njima razlikuju po cijeli stupanj, a istina je uvijek negdje u sredini .....
U Trapaniju uzimamo Fiat Pandicu i pravac u 45 min udaljeni San Vito. U Kampu El Bahira koji radi cijelu godinu uzimamo mali apartmančić, do prvih sektora je čitavih 5 min !
Cijela obala Salinella zapravo je jedna stjenovita barijera prepuna sektora u kojima novi smjerovi nastaju svakodnevno...Baš kao na Kalymnosu. U rujnu se svake godine održava i penjački festival. Ponuda smjerova je raznolika a ima i zaspitanih smjerova do skoro 350 m. Dakle za svakog ponešto. U samom San Vitu nekoliko je restorana i trgovina sa istina talijanskim radnim vremenom i varijantom da kuhinja radi samo kratki dio dana ( zimi ) tako da kad god snmo htjeli van na pizzu restoran nije radio. Na kraju smo je pekli u pećnici u apartmanu. U sezoni je drugačije i sve vrvi od turista.
Slijedećeg dana odlučili smo se za sektor Calamancina. To je duga barijera odlične kvalitete kamena udaljena od mora samo stotinjak metara. Pristup je dosta razrovanom cestom pješice ili Panda rules do pod samu stijenu. Ujutro je stijena još malo vlažna od mora ali čim grane sunce atmosfera je fantastična. U dva sektora koja smo obišli ( Calamancina 5 i Camp Base ) Borna je popeo niz odličnih smjerova jer mu je legao tip penjanja. Lagano prevjesni tehnički zahtjevni smjerovi sa malim hvatištima. Na pogled je popeo Crusader 7b+. Acqua panna 7c+ , Teamwork 7c+/8a a iz druge Cristo 8a i Spacelab 7c+. Smjerovi su nešto mekanije ocijenjeni nego kod nas a za bolji uvid treba pratiti i njemački i talijanski vodič jer se ocjene u njima razlikuju po cijeli stupanj, a istina je uvijek negdje u sredini .....
