Sicilija trip

Posljednjih par godina Ryanair kroji naša praznična putovanja. Tako je bilo i ovaj put : pronašli smo ugodan let iz Trsta za Trapani te se odlučili zimske praznika provesti u Capu San Vitu , turističkom mjestu koje zadnjih godina prerasta u odlično penjačko područje poput Kalymnosa.
 U Trapaniju uzimamo Fiat Pandicu i pravac u 45 min udaljeni San Vito. U Kampu El Bahira koji radi cijelu godinu uzimamo mali apartmančić, do prvih sektora je čitavih 5 min !

Cijela obala Salinella zapravo je jedna stjenovita barijera prepuna sektora u kojima novi smjerovi nastaju svakodnevno...Baš kao na Kalymnosu. U rujnu se svake godine održava i penjački festival. Ponuda smjerova je raznolika a ima i zaspitanih smjerova do skoro 350 m. Dakle za svakog ponešto.
U samom San Vitu nekoliko je restorana i trgovina sa istina talijanskim radnim vremenom i varijantom da kuhinja radi samo kratki dio dana ( zimi ) tako da kad god snmo htjeli van na pizzu restoran nije radio. Na kraju smo je pekli u pećnici u apartmanu. U sezoni je drugačije i sve vrvi od turista.

 

Prvi penjački dan izabrali smo sektor Pietraia odmah iznad kampa. Borna sajta jedan hard 7b+ ( Black cat ) a zatim lijepi Pipeline koji ima ocjenu 7c. Za razliku od prvog ovaj je malo softić ali lijepi. Meni uspijevaju neki 7a ovi na sajt. Smjerovi su uglavnom okomiti ili blago prevjesni na krimpiće. Ovaj put zbog ozljede leđa Timon je samo fotograf i pratitelj i naravno zabavljač.
Slijedećeg dana odlučili smo se za sektor Calamancina. To je duga barijera odlične kvalitete kamena udaljena od mora samo stotinjak metara. Pristup je dosta razrovanom cestom pješice ili Panda rules do pod samu stijenu. Ujutro je stijena još malo vlažna od mora ali čim grane sunce atmosfera je fantastična. U dva sektora koja smo obišli ( Calamancina 5 i Camp Base ) Borna je popeo niz odličnih smjerova jer mu je legao tip penjanja. Lagano prevjesni tehnički zahtjevni smjerovi sa malim hvatištima. Na pogled je popeo Crusader 7b+. Acqua panna 7c+ , Teamwork 7c+/8a a iz druge Cristo 8a i Spacelab 7c+. Smjerovi su nešto mekanije ocijenjeni nego kod nas a za bolji uvid treba pratiti i njemački i talijanski vodič jer se ocjene u njima razlikuju po cijeli stupanj, a istina je uvijek negdje u sredini .....

Narikača

28.12.2012 Natjecateljska sezona je konačno gotova . U međuvremenu još su odrađena natjecanja za Prvenstvo Hrvatske i tekma Europskog pokala u Kranju. Sada se konačno možemo posvetiti penjanju u prirodi. Nažalost vrijeme je takvo da su kiše učestale i dosta je penjališta mokro. Ipak središnji dio Kompanja gotovo je uvijek suh. Srećom u tom su dijelu neki vrlo zanimljivi smjerovi. Jedan od njih Borna je i popeo . Radi se o smjeru Narikača ocjene 8a . Opremio ga je Igor Čorko a prvi popeo Gianfranco Dušić. Osim Igora koji ga je nedavno i popeo, i Frenkija drugih ponavljanja nije bilo. Borna sada ima treće ponavljanje ovog zeznutog krimpoidnog smjera. Fotka Luke Tambače:

 

Čuturaševa peć

Sa Krešom Marinićem brzinski obilazak novog zagorskog penjališta Čuturaševe peći . Penjalište se nalazi skriveno u šumi ponad Lepoglave. Nije veliko ali je slatko. Smjer Superiška vjerojatno najbolji 6c u sjevernom dijelu Hrvatske. Bilo nam je zimeka ali smo se dobro napenjali .... Navečer uživanje u slikama Klemane Premrla.

 

EC Gemozac

Nakon dobrih rezultata u Singapuru na svjetskom prvenstvu ali i kasnije osvajanjem Regionalnog kupa Borna je poprilično motiviran da se dokaže i na Europskom prvenstvu. Pripreme smo usmjerili u tom pravcu i dosta smo radili na izdržljivosti . Pojačali smo treninge tako da se treniralo i do pet puta tjedno : ponedjeljkom bolder , utorkom lead , četvrtkom specijalne vježbe a za vikend najčešće priroda i ukoliko je vrijeme loše išlo bi se u dvoranu ili doma na Moonboard.
I zatim se dogodi smola da tjedan dana prije natjecanja  Borna dobije straptokoknu anginu i mora u krevet + antibiotici. Na sreću nakon odležane bolesti uspjeli smo izvesti  još dva treninga u Zagrebu te usput u Veroni i Grenoblu.

Samo je natjecanje bilo odlično organizirano kako to samo Francuzi znaju.
Prava je šteta da unutar naše Komisije i dalje vlada stav da se nastupi na natjecanjima, pa čak i Evropsko prvenstvo ne financiraju te tako svi članovi ekipe nisu u mogućnosti nastupiti na ovako velikom spektaklu. Za mladog natjecatelja ovo je jedini pravi izvor motivacije. Biti na natjecanju, biti dio spektakla, mjeriti se s drugima ali i razvijati prijateljstva.
Ovako je  većina naših mladih penjača prisiljena trenirati, a da zapravo neznaju za što treniraju.
Šalje ih se samo povremeno i to rijetko i tada se od njih očekuje nešto. A kako kad neznaju što da očekuju, kako natjecanje izgleda, kakvi su smjerovi. Nedajemo im vrijeme prilagodbe. Govori se da skupljanje iskustva ne donosi ništa dobra ? Nego kako ? Trenirati u nekoj rupi godinama, zatvoren u mraku i tada doći na natjecanje i nešto očekivati ? Zabluda !
Upravo obrnuto : Uz kompletan razvoj - infrastrukturu i ostalo i reprezentacija se stvara godinama i planski. Prisustvom na pripremama i naravno natjecanjima. Tolerirajući uspone i padove ali uz stalno naprijed. Tek tada se mogu očekivati rezultati . I naravno uz sve to konstantno prisustvo na svjetskoj sceni koje omogućava stjecanje neophodnih znanja i iskustava koja se nemogu dobiti kod kuće u svojoj rupi.
Zato je velika greška to pomanjkanje osjećaja, kako za trenutnu generaciju tako  čini mi se i neku buduću ( no to je u Hrvatskom penjanju stara priča ) .
No vratimo se na priču o Gemozacu. Uz Bornu tu je i Filip Pečenec koji je također odlučio boriti se i ne odustati .

 

Kvalifikacije su bile vrlo zanimljive sa odličnim smjerovima. Dugo nisam vidio tako dobro osmišljene smjerove kao na ovom natjecanju. Penjalo se u dva paralelna smjera tako da je sve išlo vrlo brzo. U prvom smjeru Borna je bio odličan , dok je u drugom napravio malu grešku koja ga je koštala boljeg plasmana. Na kraju sedamnaesto mjesto što je i dalje odlično ali može Borna i bolje.
Filip i dalje u borbi s tremom završava 41.
Slijedećeg dana na redu je brzinsko n atjecanje: disciplina koju Borna nevoli ali je u njoj uvijek odličan! Od Singapura nije uopće trenirao! Ipak u kvalifikacijama ostvaruje sedmo vrijeme i ulazi u finale! Potpuno neočekivano. A tu počinje igra: sa svakim novim krugom Borna povećava brzinu i popravlja svoje vrijeme. Potrebno je i malo sreće koja mu se nasmiješila: u četvrtfinalnom okršaju Ukrajinski speed specijalist dva put je krivo startao i Borna je u polufinalu, u borbi za medalju ! Senzacija! Tu ga čeka talijan Ludovico Fossali vodeću u poretku speeda u Evropskom kupu. Bilo bi pretjerano očekivati da je Borna prošao dalje iako je zaostao samo za pola sekunde. Na kraju sasvim neočekivano četvrto mjesto! Ludnica i satisfakicija za sva odricanja koja je morao prihvatiti. To je i velika motivacija za dalji rad i Borna na tome ne želi stati. Olimpijada 2020 je pred očima.
Do kraja godine pred njim je još jedno natjecanje a to je Europski kup u Kranju.
Do slijedećeg Evropskog natjecanja zatim slijedi pauza od gotovo pola godine. Konačno vrijeme za mali predah i penjanje u prirodi. I na tom planu imamo velike planove ali o tom kad dođe vrijeme.
 

RCC i PH

Po povratku iz Singapura nije bilo vremena za opuštanje. Borna je krenuo u novu školu: Gimnaziju lucijan Vranjanin. Situacija se znatno promijenila. Više sati u školi nego ranije , komplicirano putovanje...Logistika nam je sad znatno otežana: čekanje sa sendvičima pred školom u 20 h, odlazak na trening itd.
Timon također kreće u peti razred ... Mnogo promjena.
Treninzi se nastavljaju , spremamo se za Evropsko prvenstvo u Francuskoj.
Penjanje vani se nastavlja ali u smanjenom obimu. Ipak posjetili smo Kozju jamu u Sloveniji i naravno uvijek nam dragu Paklenicu gdje Borna relativno brzo rješava Žrelo 8a+.
 Ja sam nastavio sa radovima u Buzetskom kanjonu gdje sam opremio nekoliko novih smjerova u novom zimskom sektoru.

 Judenburg

Ipak u fokusu su i dalje natjecanja. Najprije RCC u Judenburgu : Borna nadmoćno pobjeđuje i već prije zadnjeg natjecanja osigurava ukupno prvo mjesto.
Dva tjedna kasnije u Zagrebu je finale RCC a . Ujedno se ovo natjecanje boduje za Prvenstvo Hrvatske. Borna je drugi na samom RCC natjecanju no ukupno je prvi u svojoj kategoriji. U konkurenciji za Prvenstvo Hrvatske je naravno prvi. Timon pak osvaja treće mjesto a u ukupnom poretku PH je drugi što je za njega sasvim zadovoljavajuće.
Sada još moramo odraditi Gemozac i onda konačno slijedi period povećanog penjanja u prirodi.

 

WC Singapore

Konačno je i digoočekivano Svjetsko prvenstvo za nama. Praktično cijela familija živjela je zadnjih mjeseci u znaku Singapura. Zadnji dio ljeta, koji je ionako proveo na kotačima, s natjecanja na natjecanje, Borna je odradio trenirajući sa mladom reprezentacijom Slovenije u Mitterdorfu te Beču. Dobar dio svojih ljetnih praznika ( zapravo cijele ) podredio je treningu za natjecanje.

 

U Singapur smo otišli nekoliko dana ranije s ciljem da se privikneme na vrućinu i vremensku razliku. Ekipu su činili Filip Pečenec i njegov otac Saša. Smjestili smo se u jeftinom i neuglednom hostelu u centru grada. Problem nam je bila prehrana jer osim skupljih restorana i Mecdonaldsa nismo mogli pronaći ništa normalnije za jelo. Nije bilo ni klasičnih marketa za nabavu hrane.
Vrućine su velike a vlaga ogromna tako da se nonstop znojiš i nastojiš biti hidriran. S druge strane uđeš u bilo koji autobus ili trgovinu klima je navijena na najjače. Za autobus smo nosili i majice da nam nebuide zima !
Odradili smo dva treninga. Jedan u najvećoj tamošnjoj dvorani koja usput nema klimu , a drugi na najvišoj komercijalnoj stijeni koja je pak na otvorenom tako da nam je trening ometao tropski pljusak. Tu smo se dosta susretali s Njemačkom reprezentacijom.
malo smo obišli i centar grada koji osim što je velik i ima dosta visokih nebodera mene osobno nije dojmio.
Dan prije natjecanja selimo na otok Sentosu u nešto bolji hostel, tako da budemo bliže natjecanju.
Organizatori su stijenu smjestili na otvorenom na plaži Siloso što na prvi pogled izgleda atraktivno i interesantno no stijena nije imala krovnu zaštitu tako da su bile česte pauze zbog kiše a smetalo je i sunce te vrućina. Izolacijska zona ničim nije bila zaštićena, ležiš i sjediš na pijesku a ako padne kiša bježi ... Kud ?

 

Same kvalifikacije leada Borna je dobro odradio jer  već ima dosta iskustva s natjecanja tako da mu trema više nije veliki problem, no mali respekt prema Svjetsko prvenstvu je ipak prisutan. Od dva kvalifikacijska smjera prvi je penjao znatno bolje tako da nam je u drugom priredio malu dramu. Srahovanje od neulaska u polufinale što nam je bio kao neki cilj. Ipak završio je kao 24 i plasirao se u polufinale : prvi puta je to uspjelo nekom hrvatskom penjaču.
U polufinalu je penjao znatno bolje i ostvario je devetu visinu ! Samo da je zadržao jedno hvatište s kojeg je pao ušao bi u finale. Kako je čovjek nezadovoljan ! Prije natjecanja potpisali bi sve samo da uđe u polufinale a sad ... Samo malo sreće ( ili snage ) da je bilo ... Ipak i ovako smo prezadovoljni jer je na kraju završio kao 21. ! 
Zadnji dan natjecanja na programu je bio speed. Borna ga nije mnogo trenirao, no ta mu disciplina zbog urođene eksplozivnosti i preciznosti leži. Nismo imali nikakvih očekivanja niti planova.
Ipak Borna se dobro snašao i u svakom novom krugu je poboljšavao svoje vrijeme. Sa 16. mjestom se čak plasirao u samop finale natjecanja! To stvarno nismo očekivali. U finalu je prema pravilima naletio na Rusa koji je bio prvi u kvalifikacijama tako da šanse za prolaz nije bilo. No Borna je stisnuo zube, Rus ga je povukao i otpenjao je najbrže što može bez straha za rezultat. Time je još popravio svoje vrijeme koje sada iznosi 11,179 što je HR rekord. Ono mu je donjelo izvrsno 12. mjesto !
Sve u svemu dobar nastup na Svjetskom prvenstvu, dobar poticaj za dalji rad. Po povratku u Hrvatsku dočekala ga je nova školska godina ali i nova promjena : Gimnazija.
Svega par dana odmora i počinje novi ciklus priprema: Početkom studenoga u Francuskom Gemozacu održava se Evropsko prvenstvo ! Ostanite na liniji !

Više slika : http://www.facebook.com/groups/133990363313754/#!/pages/Croatia-youth-climbing-team/247319968613468

Ljeto ...

Za mlade penjače ljeto je sezona natjecanja, a za nas roditelje mladih penjača to isto ljeto je sezona vožnje na ta ista natjecanja...Po povratki iz Francuske nije prošlo mnogo vremena a već je na redu bilo novo natjecanje: Alpe adria igre. Od ove godine u sastavu tih, na Olimpijske igre nalik regionalnih igara nalazi se i Sportsko penjanje. Uz pomoć Olimpijskog odbora tamo odlazi i naša ekipa. I Borna je u satavu. Natupio je u sve tri discipline i zauzeo je solidne plasmane dok je u brzinskom penjanju osvojio zlatnu medalju. Nakon igara koje su održane u Furstenfeldu u Austriji produžavamo za Linz na Evropsko natjecanje za mlade. Tu Borna ostvaruje svoj najbolji plasman: 14 mjesto !
Odmah po igrama pravac Paklenica na radni odmor: red kupanja , red treninga. Vrućine su velike ali nedamo se. U par dana Borna rješava Cigu  8a, ( sec go ), Winettoa 8a, Aglaiu 8a+ ( sec go ) te Compadrese 8a/a+. Bilo je još ponekih uspona i projekata ali o tome kad dođe vrijeme.
Nakon Paklenice odrađeno je nekoliko treninga u Sloveniji te pravac Argentiere na bolder Evropsko omladinsko natjecanje. Prati nas i Timon koji je u zadnje vrijeme ponovo počeo sa kvalitetnim treningom. Od natjecanja smo očekivali više i bolji plasman od osvojenog 22. mjesta . Druge godine će valjda biti bolje. Na kraju Borna je 18. u ukupnom poretku što nije tako loše.
Umorni od velike vrućine i malo nagriznute motivacije mijenjamo plan te se vraćamo doma. Usput smo stali u velebnoj dvorani King Rock u Veroni da odradimo trening leada.

Samo dva dana pauze u Zagrebu i pravac Imst na posljednje Evropsko natjecanje prije svjetskog prvenstva u Singapuru. Na putu se zaustavljamo u dvorani The Rock kod Spitalla te u Worglu u novoj velikoj dvorani. Imst nas dočekuje s kišom, nao kuhinja naše mame Sanje i njezine palačinke olakšavaju nam treninge. Odrađujemo ih u dvorani u Imstu te na obližnjem vrlo prevjesnom penjalištu Gotterwandl. Sama tekma je bila odrađena tipično austrijski: organizacija slabija nego u Francuskoj. Konkurencija velika, svi su tu , svi prave zadnje provjere prije Svjetskog prvenstva. Na sam dan natjecanja kiša ometa happening ali što je tu je. Borna nastupa u vrlo brojnoj konkurenciji: 48 natjecatelja. Zauzima 21. mjesto. Dobro je no još ima mjesta za napredak. Sada slijede treninzi sa Slovencima u Beču i Mitterdorfu pa konačno Singapur ! Što će biti vidjet ćemo ...