Kalnički maraton

26 i 27 rujna održan je na Kalniku prvi penjački maraton . Cilj je bio u 24 sata prepenjati što više smjerova. Natjecanje je započelo u subotu u 12 sati a završilo u nedjelju također u 12 sati.
Smjerovi su se bodovali ovisno o težini a dodatni bonus donosio je uspon na pogled kao što su se dodatno honorirali noćni usponi.
Okupilo se 35 natjecatelja , uglavnom iz sjevrrnohrvatskih klubova. Atmosfera je bila vesela i prijateljska . Cijelu se noć feštalo , svirala je muzika a kuhala se i zajednička večera.
Unatoč veseloj atmosferi većina je natjecatelja ovaj događaj shvatila ozbiljnije nego što se očekivalo tako da su mnogi penjali dugo u noć marljivo skupljajući bodove.
Taktike su bile različite : neko se odlučio za teže smjerove a netko za lakše. Pokazalo se da je dobitna kombinacija veća količina uz nekoliko težih smjerova.
Najustrajniji su bili braća Jurica i Perica Levatić koji su prepenjali 63 odnosno 61 penjački smjer! To je gotovo nevjerojatna količina ako se zna da se u prosječnom penjačkom danu ispenje najviše desetak smjerova. Za petama im je bio Igor Čorko sa nešto manje prepenjanih smjerova ali velikim brojem bodova. Čorko je penjao kao „one man band“ tj. imao je osiguravatelje koji se nisu penjali, dok su Levatići trebali nešto više vremena jer su obojica penjala.
Na kraju je poredak bio : Jurica Levatić ispred Igora Čorka dok je Perica Levatić bio treći.
Treba spomenuti da se na Čorkovom popisu našao i smjer ocjene 7c/c+ dok su Levatići penjali do težine 7b+.
I ostali su se natjecatelji borili i penjali do svojih krajnih granica tako da se drugi dan zapažao znatan nedostatak koncentracije ali je volja ipak bila prisutna.
Posebno treba istaknuti mlade maratonce dvanaestgodišnjeg Bornu Čujića te njegovog dvije godine starijeg partnera Filipa Pečenca. Njih su dvojica ispenjala svaki po 16 smjerova od kojih 5 noćnih !
U okviru maratona Borna je popeo i smjer težine 6c+/7a.
Timon Čujić bio je najmlađi sudionik ovog penjačkog maratona.
Svi su se prisutni složili da je ovo bio jedan veseo i interesantan događaj koji je ispunio sva očekivanja te oduševio sve natjecatelje. Svatko se borio prvenstveno sam sa sobom i u jednoj poticajnoj atmosferi prije svega probijao vlastite granice. Potpuno je jasno da nitko od njih neće izostati slijedeće godine na još jednom Kalničkom penjačkom maratonu. Do tada uživajte u slikama

Pazin boulder

19.09 održano je u Pazinu boulder natjecanje mlađih kategorija za Kup RH. Kao i uvijek odlična organizacija , dobra atmosfera i velik broj natjecatelja učinili su i ovo natjecanje jednom ne tako lako zaboravljivom priredbom. Smjerovi su bili dobro postavljeni i primjereni a jedina je zamjerka , možda premala razlika u izgledu smjera od kategorije do kategorije, tako da su oni natjecatelji koji su se nakon svoje natjecali i u starijoj kategoriji često penjali skoro iste smjerove!
Timon i Borna bili su odlično raspoloženi te su kao i na težinskom natjecanju u Rijeci ( lipanj 2009 ) u svojim kategorijama odnijeli prva mjesta, dok je Borna pobijedio osim među kadetima i u kategoriji starijih kadeta.

Led je in

18.09 Led je in ! I to definitivno, no zasad ne u verziji kakvoj bi željeli već u onoj hokejaškoj!Nemogu a da se ne osvrnem na nedavne utakmice i ludu atmosferu u Domu sportova koju je pripremio KHL Medveščak. Cijela je familija uživala i bodrila nove gradske heroje. Zig-zag Medveščak !!!

Paklenica

13. i 14.09 kad nema drugih opcija - Paklenica. U subotu u rupi pokušavam Compadrese i rješavam detalje. Navečer pri Dinku soliram uz pivu i kontam hoće li se sutra Matan pojaviti , što je za mene već uhodana dilema .
Nedjelja : Matan stiže i pravimo plan . Preko rupe u Anića kuk i Debeli kuk. Neda mi vrag mira i moram probat još jednom, dvaput Compadrese. Bolje da nisam, jer izgleda da je pukla tetiva u laktu ...

Za to vrijeme podmaladak Borna i Timon sa novim kompićem Filipom Pečencem penju u kanjonu svaki po 5-6 smjerova od kojih su neki 6b pali i na sajt.

U subotu klinci imaju tekmu u Pazinu a tata će morat na terapiju.

Golobove pečine

U nedjelju 06.09 Alan Križanić i ja ponovo smo posjetili Golobove. Majstor je u drugom pokušaju sredio Hooker (8a+). Ja sam se prihvatio izbjegavanog Wild Iris ( 7c ) nakon što sam pogledao ulazni dio praktično iz prve sam ga prošao. Alan ga je kasnije flešao ( uz dosta krikova ).
08.09 brzinski obilazak penjališta Nad Savo...

Gelbe Mauer

01.09.odlazak u Dolomite točnije u područje Cima Grande: Ogulinci Saša i Joža te Žarko Kaličanin i ja. Namjera nam je bila Cima Grande smjer Brandler Hasse. Rano ujutro pod smjerom gužva te se odlučujemo za teži ali slobodan smjer u Cimi Piccoli : Gelbe Mauer ocijenjen po novome sa 7a+ ( u smjeru od 350 m je 6 dužina ocijenjenih od 7a do 7a+ ) . Stijena je kvalitetna , osiguranje također a ambijent i strmina te ispostavljenost smjera fantastični. Pravi dan za uživanje. Ogulinci su unatoč gužvi ispenjali legendarni smjer Commici-Dimai ( 550 m ) i također se dobro napenjali.
Povratak preko Austrije i kratko penjanje u penjalištu Kanzianiberg.

Bela peč

28.08 Saša Takač i ja odlazimo penjati u nama nepoznatu stijenu Bela peč iznad talijanske Sella Nevee. Kratka 200m visoka ali vrlo strma stijena sa odličnom kvalitetom kamena nudi nekoliko vrhunskih tzv. alpskih sportskih smjerova. Pristup je ugodan: žičarom do kuće Gilberti te još 10-15 min nizbrdo. Stijena je većinu dana na suncu te je pogodna za kasnojesensko i proljetno penjanje . U podnožju se nalazi i veći broj kraćih sportskih smjerova. Mi smo se odlučili za napeti osam dužina dugi smjer Cosi come ( 6c+) kojeg mi je uspjelo ispenjati na pogled. Više informacija nalazi se u vodiču M.Candolini -Arrampicate sportive nelle montagne friulane.