I ta je godina došla. Na Kalymnosu sam proslavio 50 rođendan. Kad se baš mora ! Odlučio sam to nekako obilježiti a kako dugo nisam penjao neki dugi novi smjer odluka je pala : Još nešto novo u Anića kuku. Možda i dadnje od mene. U sjevernoj stijeni imao sam zagledanu liniju ( više na slici nego u stvarnosti) i ajde ds probamo. Htio sam da se po danu penje a navečer slavi kod Dinka. Pozvao sam neke svoje partnere a Matanu zabranio odsutnost ! Marko Kulaš je već prije obećao da će taj uspon snimati. I tako nakon što je završio BWSC eto nas u Paklenici. Dogovor je ujutro u 8 kod Dinka i idemo. Naravno da smo Matana čekali do 9.30 !
Doručak, obavezna kava i put pod noge. Najdulji pristup je upravo do sjeverne stijene cca 45 min.
Linija izgleda teško no ne odustajemo. Prvio je cug laganiji , tako jke izgledaslo no ipak ispada 6c ( i dalje ga mogu s mašinom preko ramena ). Slijedi poluprevjesna plpča gdje Matan dodaje čak 12 spitova u 30 m ( malo je ostario ...). Treći cug je prekrasan, pukotina , ploča i na kraju mali stropić. Strmina ne popušta. Izveo sam i dinamik s bušilicom na sebi . Spremamo se na nastavak no nemamo materijala ( zabunili se u pakiranju ). Fiksirasmo statike i dolje , pravac Dinko. Večera , pivica i tako to...
Drugi dan za snimanje najprije penjemo prva tri cuga za istač. Teži su nego smo mislili ali ide. Nakon toga Marko nas ostavlja i spušta se po fiksevima ali ajoj odnosi i sve spitove! Srećom kako je stijena strma spuštamo užad sve do podnožja te nam Marko navezuje spitove koje podižemo na sidrište i nastavljamo. Slijedi najteži cug pa još jedan teži i strmina zatim popušta. Ostao je jedan 5a i završna laganica. Na vrhu nas čeka Marko da snimi završne scene. Ambijent je fantastičan a ponovo me obuzima raspoloženje kao nakon Vile , Zenita, Dinka, Zlatnih godina ... Kao u dobra stara vremena ...Silaz u penjama do podnožja, skidanje statika i pravac Dinko. Kratki objed i žurimo se doma svaki svom poslu i obitelji.
Nakon duge pauze ( 4 godine ) ponovo smo se Matan i ja podsjetili na stare dane. Dali je ovo zadnje neznam ali ponovo je bilo neopisivo ... 50 i život ispred nas ! To je odgovor .
Doručak, obavezna kava i put pod noge. Najdulji pristup je upravo do sjeverne stijene cca 45 min.
Linija izgleda teško no ne odustajemo. Prvio je cug laganiji , tako jke izgledaslo no ipak ispada 6c ( i dalje ga mogu s mašinom preko ramena ). Slijedi poluprevjesna plpča gdje Matan dodaje čak 12 spitova u 30 m ( malo je ostario ...). Treći cug je prekrasan, pukotina , ploča i na kraju mali stropić. Strmina ne popušta. Izveo sam i dinamik s bušilicom na sebi . Spremamo se na nastavak no nemamo materijala ( zabunili se u pakiranju ). Fiksirasmo statike i dolje , pravac Dinko. Večera , pivica i tako to...
Drugi dan za snimanje najprije penjemo prva tri cuga za istač. Teži su nego smo mislili ali ide. Nakon toga Marko nas ostavlja i spušta se po fiksevima ali ajoj odnosi i sve spitove! Srećom kako je stijena strma spuštamo užad sve do podnožja te nam Marko navezuje spitove koje podižemo na sidrište i nastavljamo. Slijedi najteži cug pa još jedan teži i strmina zatim popušta. Ostao je jedan 5a i završna laganica. Na vrhu nas čeka Marko da snimi završne scene. Ambijent je fantastičan a ponovo me obuzima raspoloženje kao nakon Vile , Zenita, Dinka, Zlatnih godina ... Kao u dobra stara vremena ...Silaz u penjama do podnožja, skidanje statika i pravac Dinko. Kratki objed i žurimo se doma svaki svom poslu i obitelji.
Nakon duge pauze ( 4 godine ) ponovo smo se Matan i ja podsjetili na stare dane. Dali je ovo zadnje neznam ali ponovo je bilo neopisivo ... 50 i život ispred nas ! To je odgovor .
