Posljednjih par godina Ryanair kroji naša praznična putovanja. Tako je bilo i ovaj put : pronašli smo ugodan let iz Trsta za Trapani te se odlučili zimske praznika provesti u Capu San Vitu , turističkom mjestu koje zadnjih godina prerasta u odlično penjačko područje poput Kalymnosa.
U Trapaniju uzimamo Fiat Pandicu i pravac u 45 min udaljeni San Vito. U Kampu El Bahira koji radi cijelu godinu uzimamo mali apartmančić, do prvih sektora je čitavih 5 min !
Cijela obala Salinella zapravo je jedna stjenovita barijera prepuna sektora u kojima novi smjerovi nastaju svakodnevno...Baš kao na Kalymnosu. U rujnu se svake godine održava i penjački festival. Ponuda smjerova je raznolika a ima i zaspitanih smjerova do skoro 350 m. Dakle za svakog ponešto.
U samom San Vitu nekoliko je restorana i trgovina sa istina talijanskim radnim vremenom i varijantom da kuhinja radi samo kratki dio dana ( zimi ) tako da kad god snmo htjeli van na pizzu restoran nije radio. Na kraju smo je pekli u pećnici u apartmanu. U sezoni je drugačije i sve vrvi od turista.
Prvi penjački dan izabrali smo sektor Pietraia odmah iznad kampa. Borna sajta jedan hard 7b+ ( Black cat ) a zatim lijepi Pipeline koji ima ocjenu 7c. Za razliku od prvog ovaj je malo softić ali lijepi. Meni uspijevaju neki 7a ovi na sajt. Smjerovi su uglavnom okomiti ili blago prevjesni na krimpiće. Ovaj put zbog ozljede leđa Timon je samo fotograf i pratitelj i naravno zabavljač.
Slijedećeg dana odlučili smo se za sektor Calamancina. To je duga barijera odlične kvalitete kamena udaljena od mora samo stotinjak metara. Pristup je dosta razrovanom cestom pješice ili Panda rules do pod samu stijenu. Ujutro je stijena još malo vlažna od mora ali čim grane sunce atmosfera je fantastična. U dva sektora koja smo obišli ( Calamancina 5 i Camp Base ) Borna je popeo niz odličnih smjerova jer mu je legao tip penjanja. Lagano prevjesni tehnički zahtjevni smjerovi sa malim hvatištima. Na pogled je popeo Crusader 7b+. Acqua panna 7c+ , Teamwork 7c+/8a a iz druge Cristo 8a i Spacelab 7c+. Smjerovi su nešto mekanije ocijenjeni nego kod nas a za bolji uvid treba pratiti i njemački i talijanski vodič jer se ocjene u njima razlikuju po cijeli stupanj, a istina je uvijek negdje u sredini .....
Nakon penjanja uz samu obalu odlučujemo se na sugestiju vodiča i odabiremo navodno najbolji sektor Crown of Aragon. To je na Osp nalik sektor sa dugim prevjesnim smjerovima a penje se pretežito po sigama. Ono što Borna nevoli. Za zagrijavanje odabiremo 7a ocijenjeni Sgamone. Dobro smo se obojica naznojili ( ja na top rope ) što nam je bilo čudno, da bi na 8anu vidjeli da je nakon odloma grifa zapravo ocjena 7b ! Nakon toga Borna sajta All cats are black at night 7b i zatim ga nagovaram da proba neki 8a. Borna odbija i kaže da nema šanse da to sajta. Pošto ga dobro poznajem i znam u kojoj je formi i što može ustrajem u nagovarenju te se konačno odlučuje za smjer Mega Dave. Radi se o prevjesnom tipično izdržljivostnom problemu. U početku je najteže sa jednim do dva dinamika koja umalo da nije pogodio i izletio . Ipak prolazi i do kraja je pitanje koncentracije i izdržljivosti. Pitam Talijana koji pored mene osigurava svoju partnericu: kako je do kraja ? Kaže mi : sad više neće pasti ! U sebi se veselim ali još ništa ne govorim , ne želim mu remetiti koncentraciju. Konačno sidrište ! Prvi Bornin 8a na pogled ! Ludilo , to nam nije bilo ni na kraj pameti. Spuštam ga dolje i pitam što ćemo još penjati. Odgovor je : Ništa ! Pa jasno mislim si dovoljno je za danas a i poremetilo bi atmosferu. Odlučujemo se pokupiti Sanju i Timona i i idemo u obilazak prekrasnog grada Ericea utvrde na brdu iznad Trapanija. Grad su osnovali još davno u vrijeme Kartage a u srednjem vijeku dobiva današnji oblik. Jedino što je gotovo uvijek u magli tako da smo malo vidjeli i fotografirali.
Slijedeći dan uzimamo dan odmora te smo se uputili do obližnje Segeste. To je starogrčki grad sa najočuvanijim grčkim ( dorskim ) hramom na mediteranu. Uistinu se doima kao da je jučer sagrađen.
Sanja je poželila da vidimo i Palermo te se upućujemo i tamo. Grad je zanimljiv , tipično mediteranski ali promet: tri trake tamošnji vozači pretvore u šest ponekad i u sedam. Uskoro primjećujem da su skoro svi auti udareni ili imaju neko oštećenje karoserije. Pomišljam na to kako je skupo udariti rent a car auto te molim boga da što prije parkiram , pogledam grad i da idemo dalje. Upravo tako smo i učinili jer od svog tog prometa, strke pa i zmazzanoće grada ni ostatak familije nije imao želje za dužim obilaskom. Nazad u naš mirni kamp.
Posljednji dan penjanja Borna i ja odabiremo udaljeni sektor Never sleeping wall za kojeg vodič kaže da se obavezno mora obići. To je impozantna stijena visine oko 90m u kojoj se nalaze sportski smjerovi dužine i do 50m sve po sigama. Penjem Tears of freedom 40m dugi 7a+ i gotovo da plačam od užitka. Upravo ono što volim. Jedan od najboljih koje sam ikad penjao. Dok ja uživam Borna grinta jer on voli upravo suprotno : kratke i jezgrovite smjerove. Zato se selimo na obližnji Parco Cerriolo. Tu na sajt pada na samom kraju smjera Signor Ratto 7c te ga penje iz druge. Iza toga nagovaram ga na smjer Bambus 8a. Djeluje težak i Borna se nevoljko odlučuje na pokušaj uspona. Prolazi ga na pogled , no ispostavilo se da je znatno lakši od ocjene u vodiču možda negdje između 7c i 7c+. Dan je pri kraju i morali bi se pakirati no Borni je zapeo za oko još jedan vrlo prevjesni kraći 7c te bez skidanja penjačica trči pod smjer još navezan od prethodnog. Nella bolla je ocijenjen sa 7c no Borna i njega prolazi na pogled ( što radi motivacija ). Nemože bit bolji kraj .
U nedjelju još obilazimo Trapani koji nam se dopao znatno više od Palerma. Uživamo i čekamo avion. U Trstu sjedamo u naš auto i pravac Zagreb . U susret snijegu. Sama vožnja bila je pozdrav od kontinenta: snijeg i brojne nesreće. Vozili smo se skoro 4 sata! Drugo jutro već višesatno odkopavanje snijega iz dvorišta. Ipak nekako mi je lakše kad se sjetim Sicilije i svakodnevnih 15 stupnjeva.
Galerija slika : http://www.facebook.com/groups/133990363313754/#!/media/set/?set=a.564741093553672.143864.100000533590730&type=1
U Trapaniju uzimamo Fiat Pandicu i pravac u 45 min udaljeni San Vito. U Kampu El Bahira koji radi cijelu godinu uzimamo mali apartmančić, do prvih sektora je čitavih 5 min !
Cijela obala Salinella zapravo je jedna stjenovita barijera prepuna sektora u kojima novi smjerovi nastaju svakodnevno...Baš kao na Kalymnosu. U rujnu se svake godine održava i penjački festival. Ponuda smjerova je raznolika a ima i zaspitanih smjerova do skoro 350 m. Dakle za svakog ponešto. U samom San Vitu nekoliko je restorana i trgovina sa istina talijanskim radnim vremenom i varijantom da kuhinja radi samo kratki dio dana ( zimi ) tako da kad god snmo htjeli van na pizzu restoran nije radio. Na kraju smo je pekli u pećnici u apartmanu. U sezoni je drugačije i sve vrvi od turista.
Slijedećeg dana odlučili smo se za sektor Calamancina. To je duga barijera odlične kvalitete kamena udaljena od mora samo stotinjak metara. Pristup je dosta razrovanom cestom pješice ili Panda rules do pod samu stijenu. Ujutro je stijena još malo vlažna od mora ali čim grane sunce atmosfera je fantastična. U dva sektora koja smo obišli ( Calamancina 5 i Camp Base ) Borna je popeo niz odličnih smjerova jer mu je legao tip penjanja. Lagano prevjesni tehnički zahtjevni smjerovi sa malim hvatištima. Na pogled je popeo Crusader 7b+. Acqua panna 7c+ , Teamwork 7c+/8a a iz druge Cristo 8a i Spacelab 7c+. Smjerovi su nešto mekanije ocijenjeni nego kod nas a za bolji uvid treba pratiti i njemački i talijanski vodič jer se ocjene u njima razlikuju po cijeli stupanj, a istina je uvijek negdje u sredini .....
Nakon penjanja uz samu obalu odlučujemo se na sugestiju vodiča i odabiremo navodno najbolji sektor Crown of Aragon. To je na Osp nalik sektor sa dugim prevjesnim smjerovima a penje se pretežito po sigama. Ono što Borna nevoli. Za zagrijavanje odabiremo 7a ocijenjeni Sgamone. Dobro smo se obojica naznojili ( ja na top rope ) što nam je bilo čudno, da bi na 8anu vidjeli da je nakon odloma grifa zapravo ocjena 7b ! Nakon toga Borna sajta All cats are black at night 7b i zatim ga nagovaram da proba neki 8a. Borna odbija i kaže da nema šanse da to sajta. Pošto ga dobro poznajem i znam u kojoj je formi i što može ustrajem u nagovarenju te se konačno odlučuje za smjer Mega Dave. Radi se o prevjesnom tipično izdržljivostnom problemu. U početku je najteže sa jednim do dva dinamika koja umalo da nije pogodio i izletio . Ipak prolazi i do kraja je pitanje koncentracije i izdržljivosti. Pitam Talijana koji pored mene osigurava svoju partnericu: kako je do kraja ? Kaže mi : sad više neće pasti ! U sebi se veselim ali još ništa ne govorim , ne želim mu remetiti koncentraciju. Konačno sidrište ! Prvi Bornin 8a na pogled ! Ludilo , to nam nije bilo ni na kraj pameti. Spuštam ga dolje i pitam što ćemo još penjati. Odgovor je : Ništa ! Pa jasno mislim si dovoljno je za danas a i poremetilo bi atmosferu. Odlučujemo se pokupiti Sanju i Timona i i idemo u obilazak prekrasnog grada Ericea utvrde na brdu iznad Trapanija. Grad su osnovali još davno u vrijeme Kartage a u srednjem vijeku dobiva današnji oblik. Jedino što je gotovo uvijek u magli tako da smo malo vidjeli i fotografirali.
Sanja je poželila da vidimo i Palermo te se upućujemo i tamo. Grad je zanimljiv , tipično mediteranski ali promet: tri trake tamošnji vozači pretvore u šest ponekad i u sedam. Uskoro primjećujem da su skoro svi auti udareni ili imaju neko oštećenje karoserije. Pomišljam na to kako je skupo udariti rent a car auto te molim boga da što prije parkiram , pogledam grad i da idemo dalje. Upravo tako smo i učinili jer od svog tog prometa, strke pa i zmazzanoće grada ni ostatak familije nije imao želje za dužim obilaskom. Nazad u naš mirni kamp.
Posljednji dan penjanja Borna i ja odabiremo udaljeni sektor Never sleeping wall za kojeg vodič kaže da se obavezno mora obići. To je impozantna stijena visine oko 90m u kojoj se nalaze sportski smjerovi dužine i do 50m sve po sigama. Penjem Tears of freedom 40m dugi 7a+ i gotovo da plačam od užitka. Upravo ono što volim. Jedan od najboljih koje sam ikad penjao. Dok ja uživam Borna grinta jer on voli upravo suprotno : kratke i jezgrovite smjerove. Zato se selimo na obližnji Parco Cerriolo. Tu na sajt pada na samom kraju smjera Signor Ratto 7c te ga penje iz druge. Iza toga nagovaram ga na smjer Bambus 8a. Djeluje težak i Borna se nevoljko odlučuje na pokušaj uspona. Prolazi ga na pogled , no ispostavilo se da je znatno lakši od ocjene u vodiču možda negdje između 7c i 7c+. Dan je pri kraju i morali bi se pakirati no Borni je zapeo za oko još jedan vrlo prevjesni kraći 7c te bez skidanja penjačica trči pod smjer još navezan od prethodnog. Nella bolla je ocijenjen sa 7c no Borna i njega prolazi na pogled ( što radi motivacija ). Nemože bit bolji kraj .U nedjelju još obilazimo Trapani koji nam se dopao znatno više od Palerma. Uživamo i čekamo avion. U Trstu sjedamo u naš auto i pravac Zagreb . U susret snijegu. Sama vožnja bila je pozdrav od kontinenta: snijeg i brojne nesreće. Vozili smo se skoro 4 sata! Drugo jutro već višesatno odkopavanje snijega iz dvorišta. Ipak nekako mi je lakše kad se sjetim Sicilije i svakodnevnih 15 stupnjeva.
Galerija slika : http://www.facebook.com/groups/133990363313754/#!/media/set/?set=a.564741093553672.143864.100000533590730&type=1
Nema komentara:
Objavi komentar